Još jedna od knjižica koju sam kupila na kiosku u gradu na putu na godišnji sa namerom da je čitam ispod breskve na Krfu. Pročitah je kao da sam popila čašu hladne vode, pa kad sam krenula da zapišem ispostavilo se da je moram još jednom pročitati jer se ničeg nisam mogla setiti (savršeno).
Obično ljubići insistiraju na problematičnim muškarcima i ženama kojima se sreća okrene kad upoznaju onog pravog sa kojim mogu da grade život dalje. Namerno preskačem priču o braku i deci, jer nije to svačija sreća. Moja sreća je bila da nađem nekoga sa kim ću moći podeliti život. Kad sam upoznala čoveka za koga sam se udala, već sam sve sama uradila, kupila sam stan (o tome kako je moja majka gledala na to da sam se u 26toj odselila iz roditeljskog doma nekom drugom prilikom), auto, imala sam dobar posao, išla na letovanja, izlazila, trošila svoje pare na odeću, obuću, parfeme, kozmetičare, tašne,… Ali sve to što uradim i doživim preko dana, i dalje nije menjalo činjenicu da bi kasno uveče bila sama sa čašom vina. Sama, u svome ali sa neutaženom željom da sve to podelim sa nekim.
E ovaj ljubić malo nalikuje mojoj težnji da život podelim sa nekim, ali na neki nestandardan način. Nije da naša glavna junakinja Abigejl nije bila lepa i nije da potpukovnik Benington nije bio zanosno mračan, nego priča jednostavno nije standardna. Radi se o udovcu i tati jedne devojčice koji se bori za starateljstvo sa tazbinom koja je uverljivo plasirala laži i predrasude o njemu po čitavom Londonu.
Mada moram priznati, da se svaki ljubić u zadnje vreme vrti oko Napoleona i Waterlooa, pa mi sad već malo idu na živce. Zar ti Englezi samo to pamte od svoje istorije? Zato će sledeći roman biti od domaćeg autora…
Elem, sa jedne strane roman realno predstavlja društvo kojem je potpuno OK da decu kažnjava za grehe njihovih roditelja, a sa druge strane obrađuje temu starih bogataša koji prezire ljude koji su se uspeli na njihov finansijski nivo, i koji uporno odbijaju da im priznaju i društveni nivo.
Porodica naše junakinje Abigail, je nekoga momenta saznala da je njen pokojni otac stupio u brak sa njenom mamom iako se nije razveo od prve žene. Osim implikacije da je taj drugi brak nezakonit, po normama tadašnjeg društva su i deca izrođena u tom braku bila nezakonita i samim tim im nije bilo mesto u lepo uređenim salonima Londona. Mada da se ne lažemo i danas postoje pojedinci koji ljude oko sebe nazivaju kopilanima samo zato što ne dolaze iz porodica koje odgovaraju njihovim uskogrudim okvirima. I to izgovaraju sa nekom zlobnom slašću, oči im se stisnu i izduže cakleći, a iz usta im frca slina dok sipaju otrov. E pa Abigail je pored takvih društvenih nedaća ipak bila srećna, jer šira i uža porodica koja ju je okruživala nije marila za tuđa očekivanja. Kakav god da je bio kreten njihov sin, brat ili nećak, Abigail je bila njihova unuka, bratanica i sestričina. Te nikome nije na pamet padalo da joj okrene leđa ili da odustane od potrage za potencijalnim ženikom za Abigail. I to ženikom dobrog pedigrea (iako je već pregodinila što bi rekli Šumadinci).
Paralelna priča, je priča potpukovnika Beningtona, koji je kao nezakoniti sin jedne pralje morao da slaže da je dovoljno star da bi ga primili u vojsku. Ratujući po Indiji i na kraju Evropi, Bennington se probijao kroz činove svojom hrabrošću i vojničkim zaslugama, ali imao je i potporu iz senke. Naime, otac je pratio sinovljev život iz prikrajka, toliko koliko mu je to dozvoljavalo društvo, mama i na kraju sam sin. Otac potpukovnika Beningtona kao imućan čovek bio je spreman kupiti čin koji je na kraju bio zaslužen na vojnom polju, da bi osigurao detetu izvor prihoda i lakšu budućnost.
Ratujući po svetu, Gil Benington je upoznao kćer generala i Lejdi Pasko. Kerolajn Pasko kao razmažena i obesna devojka u životu nije od nikoga čula reč – ne! A na Gila je gledala kao na niže vrednog i strašno ju je uzbuđivalo „da se sa njim valja u blatu“. Srećom ja lično nisam srela niti jednu takvu ženu, mada je mnogo bogatašica promarširalo kroz moj život, tako da nisam kadra za komentarisanje gospođice/gospođe Kerolajn. Zato ukratko, venčali su se i rodila se je Kejti. Sam Bog zna šta su Peskoti mislili o tom braku.
Mada ne treba zatvarati oči pred činjenicama, potpukovnik Benington i svi mi koji pokušavamo da stvorimo više i doguramo dalje od naših roditelja, kulturološki se nikad nećemo moći porediti sa ćerkom Lejdi Pasko (ćerkama i sinovima Karadžića, Franciškovića, Pejačevića), jer čovek koji je morao da stvori nešto od nule nikad neće dostići sve one časove jezika, umetnosti, filozofije i klavira koje su rođeni bogataši prošli u ranom detinjstvu. Možemo putovati, verovatno smo pročitali za celu biblioteku više knjiga nego oni. Stepen obrazovanja nam je sigurno viši od njihovog i u svakom slučaju zaslužniji nego njihov, jer mi nismo imali tatinog prijatelja profesora na faksu bi zažmurio kada nismo znali ni za 3, a on nam dao 8 (platiti će već tata razliku u nedelju na tenisu). Naši roditelji nisu imali para da plaćaju časove iz fizike, sami smo učili i po 8 puta polagali isti ispit. Ali uvek će ostati nešto što nas odaje da nismo njihovi. Kod nekih od nas to je nesigurnost dok pokušavamo da sakrijemo da smo morali stvoriti sve što oni već imaju, a kod drugih radost do takvog života, koji su ćerke Lejdi Pasko već izgustirale. I dok se suočavamo sa prezirom i podsmehom u njihovim očima, treba uvek imati na umu da taj prezir i podsmeh nije zaradi našeg otkrivanja Mocarta i Save Šumanovića, nego zato što ćerke Lejdi Pasko duboko u sebi znaju da žive od stare slave i da dobar deo sopstvenog uspeha ne mogu pripisati sebi, jer su letele i sletele na krilima svog prezimena…
Ako sam dobro povezala stvari nekako u isto vreme dok Abigail biva izopštena iz društva, potpukovnik Benington biva poslat na front. Za to vreme Karolajn počinje žurkovati bez prestanka, dok joj mama čuva dete, na kraj čak in nalazi ljubavnika sa kojim doživljava nesreću i gine (Karolajn definitivno umire, i ljubavnik ima veze sa tim, ali ne sećam se detalja vezano za nesreću). Od tog momenta počinje borba za starateljstvo nad Kejti. Paskoti su potegli sve veze koje su imali kao predstavnici visokog društva, uključujući izrečene laži na račun zeta. Najotrovnija laž je bila da je bio nasilan do njihove kćeri, te samim tim je nepodoban kao roditelj za devojčicu.
Za detalje o tome kako su se spojili Abigail i potpukovnik Benington, morat ćete sami pročitati knjigu, ali jedno je sigurno bez Abigail i podrške njene porodice, potpukovnik Benington nikad ne bi uspeo da vrati svoje dete i nikad ne bi doživeo da ga ogreje ljubav njegove devojčice.
Mela