Knjiga sa kojom počinjem je Vitez slavonske ravni, od Marije Jurić Zagorke.
Zašto, pa ideju o blogu sam dobila nekako oko Interlibera, a spomenutu knjigu sam dobila od mame, 13.11.2008 kada je zadnji put posjetila Interliber.
Riječ je o pravoj romansi, ima svega, bogatih ljepotica (dobrih i zlih), siromašnih ljepotica u koje se zaljubljuje glavni junak, okrutnih razbojnika (više njih), klasnih razlika i naravno riječ Marije Terezije je zadnja!
Radnja je smještena u Slavniju sredinom 18.stoljeća. Iako se radnja proteže od Osijeka, dravskih močvara, Čepina, Valpova, Našica te Bijelog Brda, reklo bi se da je centar zbivanja osječka Tvrđa sa vodenim vratima, crkvom sv. Mihaela te franjevačkim samostanom.
U to vrijeme su stanovnici Slavonije trpjeli zulum trojice razbojnika, Kostića, Ječmenice i Stojana Varnice. Osim što su sva trojica pljačkala i otimala, Varnica se izdvajao zvjerskom okrutnošću koja mu je stvorila pravo malo kraljevstvo u okviru carstva Marije Terezije. On je pljačkao i po cesti i po rijeci. U svoje razbojničke trupe je novačio cijela sela, a jatake je imao u skoro svim dvorcima velikaša. Neposlušnost, laž ili odbijanje suradnje je kažnjavao mučenjem i smrću ne samo neposlušnika već i cijele njegove obitelji, čak i paljenjem cijelog sela.
E pa taj zlikovac je glavni začin u ovoj višeslojnoj ljubavnoj priči… Da bi bilo trunku zanimljivije Zagorka u svojoj knjizi navodi povijesne izvore o postojanju stvarnog Stojana Varnice te njegovih nedjela po Slavoniji.
Naime, pošto mu niti panduri niti vojska nisu mogli stati na put, tri prijatelja su se u sred Beča dogovorila da povedu sami svoj mali rat protiv Varnice sa ciljem da oslobode svoju djedovinu (čak i bez tog rata je jedan od njih morao u Slavoniju da bi upoznao zaručnicu koju mu je dodijelila Marija Terezija).
Za razliku od okrutnog Varnice koji je imao cijela slavonska sela uz sebe, te stotine naoružanih razbojnika, naši junaci su imali ograničena sredstva i ograničen broj vojnika, te su se morali koristiti raznoraznim trikovima, maskama i pirotehničkim sredstvima. Tako se je i pronio glas da je Slavoniju počeo štititi sin neke vile vitez Hrabren…
Znate kako je bilo u 18.stoljeću bez interneta, telefona, fotoaparata, facebooka…nitko čak ni Varnica nije znao kako vitez Hrabren izgleda, i opet nitko čak ni vitez Hrabren nije znao kako Varnica izgleda.
Sad kad smo postavili šahovski ploču, romanca može da počne.
Prvi par su bogata kontesa Magda i siromašni provizor Zorislav, upravitelj imanja njenog oca grofa Pejačevića. Jedne večeri, kada Retfalu, dvorac grofa Pejačevića napadne Varnica, provizor Zorislav se pridruži četi viteza Hrabrena te u tijeku lova na Varnicu padne u močvaru i dopadne u zarobljeništvo kod Varnice.
U strahu za Zorislavov život Magda se suoči sa snagom svojih osjećaja do tog malo plemića, te pošalje svoju povjerenicu, siromašnu komorkinju Krasanku da ponudi otkupninu za njegov život. I tu počinje romanca drugog, ali ipak glavnog para. Raspitujući se o Zorislavu, Krasanka upoznaje Dragomira, zgodnog, mladog i naočitog dečka koji ne želi da otkrije svoju pravu identitetu Krasanki, ali obećava da će pomoći.
Naravno Krasanka, kao i svaka ženska, na sam spomen zabranjenog i skrivenog završava zacopana u Dragomira, ali i za njega je bio terminalan jedan sam pogled njenih velikih plavih očiju… Radeći skupa na Zorislavovom oslobođenju, sve više se zaljubljuju bez povratka (sve platonski, kod Zagorke nema lascivnih scena i dahtanja u požudiJ))
Pošto ne želim da otkrijem središnji zaplet, koji stvarno drži pažnju, preskočit ću na veliko finale. Sama Krasanka pada u Varničino zarobljeništvo, iz kog se potpuno sama svojom domišljatošću spašava i što je najvažnije spašava cijelu Slavoniju od Varnice.
Njezin uspjeh, pruža određenu vrstu zadovoljštine ženskom rodu općenito. Tada žene nisu imale nikakva prava, ne izbora, ne glasa, njihovim životima su raspolagali očevi, braća i muževi. I ti očevi, braća, muževi su tako više mjeseci jahali po Slavniji, bezuspješno lovili Varnicu, umirali, bivali ranjeni i poniženi, trošili pare i zdravlje, sve dok jedna djevojka u svojoj nevolji nije uočila ogromnu taštinu i nesigurnost Stojana Varnice (pročitajte sami pa vidite o čemu se točno radi).
Naravno da su zasluge za pobjedu nad Varnicom prigrabili muški likovi ove priče, ali barem jedan biva dovoljno pametan da nastalu situaciju „monetizira“ u Krasankinu i Magdinu korist, te se obje djevojke ostvaruju u ljubavi po svom izboru… U svakom slučaju toplo preporučam čitanje Viteza slavonske ravni.