Iako reklama z ovu knjigu kaže da se radi o romanu koji je stvoren za kratak bijeg od stvarnost! Možda od moje stvarnosti, da! Kao meditacija. Ali na žalost u stvarnosti, postoje muškarci koji nipodaštavaju intelekt i sposobnosti svojih supruga, djevojaka, sestara, kćerki… U stvarnosti na žalost postoje cijele rasturene porodice zaradi jednog takvog psihološkog nasilnika. A o favoriziranju tate nasuprot mame da ne govorimo. Jedini dio ovog romana koji služi svrsi kratkog bijega od stvarnosti, jeste činjenica da se naša glavna junakinja Ava relativno brzo i jednostavno izvukla iz svega toga.
Ava je zaradi gluposti i pohlepe svog muža, doživjela da izgubi dom koji je godinama gradila za njih. Šlag na tortu – dok je ona kampirala na kauču kod svoje najbolje prijateljice (jer ih je banka deložirala), gospodin muž se preselio kod svoje djevojke!? Dok je višnja na vrhu šlaga, činjenica da kćerka, studentCa smatra da je mama kriva za sve…
I kako to obično biva, kad se vrata zatvore i udare te po nosu, otvori se prozor. Avin prozor bilo je pismo iz Francuske, u kom su je obavijestili da je naslijedila djedov vinograd u Provansi. I pored svih problema sa kojima se susrela pokušavajući da spasi imanje, da se nauči praviti djedovo vino, Avi je najteže bilo da se izbori sa godinama, sistematsko uništavanim samopouzdanjem.
Imam sreće u životu, pa me moj muški podupire u svemu. Čak je postao i vjerni čitalac ovog mog bloga 😊 Mada sam vrlo često doživjela od prijatelja i poznanika da vrlo glasno izraze sumnju u moje sposobnosti i zamisli. Opet srećom, jako sam tvrdoglava i krajem mojih dvadesetih sam prestala tražiti potvrdu i dozvolu u vidu tuđeg pozitivnog mišljenja. Jedini problem koji je nastao iz tog preporoda je da nisam više u stanju da zaboravim i oprostim sve te izraze nepovjerenja. Zapravo zaboravim, ali čim čujem ili ugledam datu osobu sva ljutnja i zamjerke prosto ožive kao da je bilo juče… Mada čitajući „Mali vinograd u Provansi“ zaključila sam da je do jedini način da ostaneš čvrsto na svojim nogama. U protivnom, prvo padneš na koljena, pa na stomak, te se na posljetku stopiš se sa tlom kao tepih po kome hodaju (o čistoći obuće da ne govorim)…
Istu lekciju je morala naučiti i Ava, mada o apsolutnoj i zadnjoj izdaji njenog muža ćete morati sami pročitati 😊
Kad se nauči ta lekcija, dolazi nagrada! Ne mislim da Karma/Bog/Boginja nagrađuje novootkrivenu sebičnost, ne nikako. Mislim da te nagrade jer si brigom za sebe dao Karmi/Bogu/Boginji više vremena, da se umjesto tobom, pozabave nekim drugim, koji je možda u većim problemima… Avina nagrada nije bila plaketa na kojoj piše da proizvodi najbolji roze u Provansi, već ugovor o plasmanu djedovog vina te financijska sigurnost i nezavisnost.
Vaša Mela
P.S. iako su nas na satima likovnog uvijek učili da se roza boja dobije miješanjem crvene i bijele… E pa roze vino „grožđe mora biti crveno. Ružičasta boja dobiva se maceracijom. Grožđe se gnječi i neko vrijeme ostavlja u vlastitom soku. Ne predugo, otprilike 4 sata“