E ovo je bila ljubav na prvi pogled!
Roman počinje sećanjima iz budućnosti, kako u sadašnjosti nije bilo ništa strašno biti odsečen od kopna ili čekati da dođe struja. Ja potpisujem da takve situacije stvarno nisu strašne. Nema lepše toplote od toplote koja dolazi iz smederevca. I najbolja kafa se kuva na užarenoj ploči peći na drva uz svetlost sveće. A kad konačno dođe struja, nikome ne padne na pamet da konačno usisa kuću, već se odmah hvatamo radija i odvrnemo muziku do kraja dok kuću po navici čistimo metlicom i lopaticom.
Glavna junakinja Poli je na žalost iskusila muku i bol propadanja sopstvenog preduzeća kao i mnogi koji su bili pogođeni finansijskim slomom 2008. Mada kao da uništenje vlastitih snova nije bilo dovoljno, Poli je morala da gleda i polako umiranje svoje ljubavne veze sa Krisom. Nakon otvaranja postupka likvidacije preduzeća, Poli je ostala sama, pošto ju je čovek njenog života ostavio samu tako što se vratio svojoj mami. A pošto im je banka „oduzela“ i stan, Poli se uselila na kauč svoje najbolje drugarice. Ona nije želela da izloži svoju mamu pitanjima dušebrižnika o tome kako je njena ćerka propala.
Ograničena primanja, dok traje stečajni postupak, joj nisu omogućavala da iznajmi stan u Plimutu, te se Poli seli na obalu mora u Kornvol. Stan koji si je mogla priuštiti je opisan kao opasan po život i smešten iznad davno zatvorene pekare.
Retko ko u takvoj situaciji može donositi racionalne odluke i skoro svi se tada oslanjamo na onaj neki osećaj u stomaku. E pa njen stomak je rekao da ostane tu, ukoliko vlasnik objekta popravi krov. Te da oriba tu polu ruševinu; da počne tražiti posao i način da se vrati u Plimont. U međuvremenu se je Poli vratila svom starom hobiju – mešenju domaćeg hleba. Zaradi ljubavi se je bila odrekla užitka pečenja mirišljavih pogača, jer se ljubav njenog života odlučio da je alergičan na gluten (iako medicinski ne dokazano)!
Dok su se miomirisi sveže pečenog hleba širili lukom, pokazali su se i prvi neprijatelji tog dođoškog hleba. Situaciju su olakšavali seksi ribar, tajnoviti pčelar i jedan mali morski papagaj.
Da problem dođoškog hleba nije samo hir jedne stare čangrizave gospođe, Poli će spoznati na teži način. Ljubav i tuga idu rukom pod ruku. Ali zato postoje stari i novi prijatelji da nas izvuku kad nas bol preplavi kao plima hladne morske vode.
Zahvaljujući podršci prijatelja, ali najviše zahvaljujući svojim vrednim rukama, Poli se finansijski postavila na noge i zavolela to malo plimsko ostrvo kao svoj novi dom. Srećom naša devojka je ovaj put temelje svog života izgradila od čvrstog materijala, a ne od snova kao prošli put, pa kad se desio poljubac koji zamrzava vreme nije došlo do tektonskih poremećaja. To se iskazalo kao najbitnije, kao prava romantična duša i pored svega što je postigla sama sa svojih deset prstiju, Poli je želela da nađe svog princa na belom konju.
Mislim da je zahvaljujući proživljenim lomovima (bankrot, raskid, smrt, neizvesno sutra), Poli naučila lekciju koju teško savlađuju mnoge žene. Naime, iskazalo se, da je Polin princ zapravo momak kojem je bila potrebna princeza na belom konju, kojoj će moći prepustiti kormilo i koja će biti njemu oslonac kao i on njoj. A naučena lekcija je, da to uopšte nije loše i pogrešno, te da je to zapravo ona ravnopravnost polova kojoj stalno trubimo.
Iako čitanje knjige u kojoj se stalno mesi i peče mekani i mirisni hleb, pogača, pain d’epices, đevreci, brioši, pains au chocolat, farinata, pissaladiere… u vreme dok držim dijetu je bilo pravi izazov, ne žalim truda jer je stvarno prelepa priča.
Mela
P.S. recepti za sve spomenute pekarske đakonije se mogu naći delimično u knjizi i delimično na netu.