Kad su nas kao male vodili zubaru obično su nam mame i tate obećavali lutke, autiće sa daljincem, sladolede, čokolade, itd… Pošto su takva obećanja bila skoro obavezna ako zbog ničeg drugog onda zaradi pomanjkanja anestezija, iz čiste navike, ja čak i danas na povratku od zubara počastim sama sebe nečim. Ovaj put to je bila ova knjiga 😊
Volim ovu spisateljicu, Jude Deveraux. Njene strastvene priče smještene u povijesni ambijent su pravi odmor za mozak (ma čista meditacija). Mada mržnja između obitelji Montgomeryja i Chatwortha, čije posljedice trpe Elizabeth i Miles, me podsjeća na Romea i Juliju. A drugi moment vrijedan komentara je način na koji su se Elizabeth i Miles prvi put susreli i upoznali.
Naime, nisam istraživala i ne znam da li je u pitanju legenda ili povijesna činjenica. Ali negdje u sjećanju mi je ostala scena iz filma u kojoj je Elizabet Tejlor glumila Kleopatru, te kada se je morala predstaviti Cezaru, odlučila se je to učiniti tako da je umotaju u tepih i donesu pred njega. Isto tako negdje u sjećanju mi je ostala knjiga o Klopatri, u kojoj ona objašnjava zašto je to potrebno tako uraditi. Ona nema moći da se bori sa njegovom vojskom, ali može da se bori sa njim. Ona je prelijepa žena, a on običan lovac i grabljivac, te ga je potrebno nečim izazvati.
Čini mi se da je spisateljica posudila tu ideju za Elizabeth i Milesa. S tim da Elizabeth nije željela biti, oteta, umotana u tepih i predana na milost i nemilost neprijatelju Milesu Montgomeryja. Miles je naravno visok, markantan i fatalan. I iako insistira na tome da mu Elizabethino odbijanje nije povrijedilo ego, nekako se po meni previše trudio i upotrijebio više nego jednu smicalicu ne bi li uvjerio Elizabeth kako joj neće učiniti ništa nažao 😊.
Uzet ću si za pravo i nastaviti sa filozofiranjem… Iako se radi o običnom ljubiću, zapazila sam još dva motiva. Prvi je otac koji brine za vlastitu djecu iz propalih veza i utjecaj obitelji na to kakav ćemo čovjek postati. Mada i jedno i drugo se vrlo često koristi u negativnom kontekstu, postoje očevi kao što je i naš junak Miles, koji ne zaboravljaju vlastitu djecu nakon što se veza sa njihovom mamom neslavno završi. Isto tako, iako je utjecaj obitelji na formiranje djeteta neosporan, ne znači da ako smo odrasli u uvjetima gdje je nasilje bilo kao „dobar dan“ da ćemo i mi izrasti u nasilnika. Naprotiv mislim, da većina djece iz takvih obitelji nađe svjetlo na kraju takvog obiteljskog tunela, kao što je to uspjelo i našoj Elizabeth.
Na kraju želim samo reći da sam knjigu „progutala“ u dva dana, te da je toplo preporučujem svima.
Mela