Za početak, moram istaći da sam verovatno prvi put u životu doživela “čitalačku i pisalačku” blokadu.
Čak ako sam i pogodila knjigu koja mi paše za čitanje nisam se mogla naterati da zapišem opažanja, a o pokušajima da nađem šta mi paše za čitanje da ne govorim.
Jednostavno nije išlo!
Tako da ću krenuti od zadnje pročitane knjige u zadnja 2 meseca iako je i za nju bilo povuci-potegni da li da je čitam do kraja ili ne.
Kada čujemo ime Đakomo Kazanova, prva misao je ljubavnik!
Koliko puta ste tokom života za nekog muškarca rekli da je Kazanova (e sad da li je to bilo izrečeno cinično ili ste stvarno mislili je “drugi par cipela”).
Ali malo ko zna da je Kazanova bio ponosni sin Mletačke Republike (iz koje je prognan 2 puta) i jedan od najobrazovanijih ljudi svog vremena. Bio je advokat, sveštenik, muzičar, vojnik, špijun, diplomat, pisac, čak i bibliotekar.
Iako istoričari veruju da su mnogi detalji iz njegovih memoara preuveličani, to ne znači da je njegov život bio bez skandala, naročito onih vezanih za žene.
I tu nastaje osnovni i večiti problem njegovog života, a to je da je u 18. veku takvo ponašanje bilo sankcionisano zakonom.
Radnja „Balade slomljenih srca“ se dešava u leto 1755, kada je kao tridesetogodišnjak već stekao celu vojsku neprijatelja i to sve zaradi uspeha kod njihovih žena. I naravno da su mu sve te žene, što su mu se bacale u zagrljaj, došle glave pa su ga venecijanske vlasti uhapsile pod optužbom za “razuzdanost” i zatvorili ga u tamnice Duždove palate u Veneciji. Da cinizam bude veći, on jeste te godine bio uhapšen pod optužbom za “razuzdanost”, a deo istoričara tvrdi da je Kazanova završio u Pjombiju zaradi ljubavnice jednog od državnih inkvizitora
Ne znam da li zaradi blokade ili sopstvenog JMBG-a, knjiga mi je na početku išla strašno, strašno na živce. Opet možda je problem u meni, ili sam rođeni cinik ili se nikad nisam srela sa takvom lepotom od čoveka ili mi žene ipak nismo tako površne. Sve u svemu, nisam se našla u toj instant oduševljenosti samom pojavom Đakoma Kazanove! On se pojavi na balu, zatrepće dva-tri puta i sva ženska čeljad počne da skida svoje haljine i širi noge samo za njega.
Mada ni on nije bio ništa bolji! Zaradi obećanje izvesne grofice Margarete fon Štajnberg da će leći u njen krevet i to samo jednom, ukoliko zavede jednu venecijansku djevicu, Kazanova je skoro izgubio glavu, definitivno izgubio ljubav svog života, skoro predao ključeve Mletačke Republike u ruke Marije Terezije bez i jednog ispaljenog metka, ubio je čoveka, ali završio u zatvoru zaradi razvrata i na kraju proveo oko 20 godina u izgnanstvu kao špijun… I sve to zaradi opklade sa groficom, pa zar joj je p… od zlata?!? Bila njena p… od zlata ili ne grofica fon Štajnberg (iako izuzetno negativan lik u celoj priči) je od Kazanove napravila pravog, pravcatog magarca.
Čak i pored lascivnih scena sa Kazanovom u glavnoj ulozi, nekog momenta sam ukapirala da ne čitam ljubić već ljubavnu tragediju sa primesama špijunskog romana baziranu na istorijskim činjenicama.
Elem, da bi se Kazanova uvukao u grofičin krevet morao je da zavede Frančesku Erico. Frančeska je bila kćerka jedinica jednog od najuglednijih Mlečna. Prelepa in obrazovana, posle smrti majke otac ju je držao u zlatnom kavezu i na kraju zaručio protiv njene volje. Na žalost, takva situacija je bila plodno tlo za Kazanovinu kombinacije dekadencije, melanholije, romantike i samouništenja. Desila se obostrana ljubav kroz koju su jedno u drugom videli izlaz iz trenutnog života.
I nikad se neće saznati da li bi bili srećni i ostali skupa do kraja svojih dana, jer je grofica pažljivo isplela mrežu događaja u kojima su njih dvoje bili samo pijuni, čije uništenje je trebalo uzdići na mesto novog dužda trenutnog inkvizitora, koji je po svemu sudeći obećao Veneciju predati u ruke Marije Terezije…
Ima nešto u toj Veneciji, uvek joj se rado vraćam pa makar da samo kafu popijem na jednom od njenih trgova. Valjda sam zato sama sebi i propisala pravilo da ne odbijam knjige čija se radnja odvija u tom gradu. A kao zaključak želim napomenuti, da se ne zaustavite samo na zadnjoj strani ove priče, već obavezno da pročitate i zabelešku autora!
Mela