Iako dela Džejn Ostin spadaju u klasike svetske književnosti, i dalje spadaju među moje omiljene ljubiće. Mislim da sam do sad pogledala sve verzije filmova i serija nastalih po njenim delima.
Ipak knjiga Razum i osećajnost, mi je posebno draga iz ličnih razloga. Nekako u Marijen Dašvud vidim sebe i u njenim postupcima vidim mnogo svojih budalastih postupaka do moje 28 godine. Dok mi je Elinor Dašvud postala vrlo bliska i počela sam da je razumem u svojim tridesetima.
Naime tri devojke skupa sam majkom, nakon smrti oca i muža ostaju bez krova nad glavom, jer je kuću sa celim imanjem nasledio njihov maloletni nećak (sin njihovog brata).
Naravno, mama tog dečaka, žena Džona Dašvuda i snaha od Marijen, Elinor i Margaret Dašvud jedva čeka da im vidi leđa dok se sele iz/sa Norlanda.
Ali to nije vrhunac, na samrti je Džon obećao ocu da će svojim sestrama i maćehi obezbediti udoban život, jer po očevoj smrti one ostaju sa veoma ograničenim finansijskim sredstvima.
Čuvši to, gospođa Džona Dašvuda (Fani) je postavila sebi za životni cilj da svog muža razuveri od potrebe da svojim sestrama i maćehi pruži bilo kakvu podršku ne samo finansijsku…
Mislim da takav sled događaja ne bi smeo da iznenađuje nikoga sa Balkanskog poluostrva, jer u ovim krajevima ovakvi porodični odnosi su praktično deo folklora.
A eto ni uglađeni Englezi ih nisu prevazišli.
Pošto se radnja odvija u vreme, kada su žene mogle biti ili guvernante, družice, služavke ili supruge, naravno da najsočniji zapleti idu u tom smeru – finansijsko i ljubavnom.
Kako to već život hoće, stub porodice, razumna Elinor Dašvud se zaljubljuje u Faninog brata. Momka kome je baš jedna takva žena potrebna, ali naravno porodica ne želi ni da čuje da se njihov zlatni dečko oženi devojkom koja nema ni za šećer (majku im gazdačku). Ali mučenici ne znaju da bi mogli proći mnogo gore, jer Edvard je već tada upao u mrežu jedne prefrigane i isto tako siromašne udavače, sa jasnim ciljem da postane gospođa Feras.
Druga sestra Marijen, je Elinorina sušta suprotnost. Ne zanimaju je ovozemaljski i svakodnevni problemi, ali zato umetnost… Ipak je su bitniji Šekspirove sonate, nego finansijske mahinacije potrebne da se obezbedi 1 sama kašičica šećera za čaj. Tu svoju sklonost je nasledila od mame, i ukratko obe su predstavljene kao standardne “kraljice drame” – previse svega i suza i smeha.
E pa jedna takva sanjalica (skupa sa celom svojom porodicom) će postati žrtva lažnih obećanja prave pravcate muške sponzoruše, Vilobija iz Alenama!
Mada hvala Bogu, pa se tu I tamo nađe i pravi muškarac u njenom slučaju pukovnik Brandon (moj omiljeni književni lik vrlo sličan pukovniku u mom životu).
Iako mnogima ide na živce lik gospođe Dženings, ja nekako uvek osećam žal, što u životu nisam imala jednu takvu tetku ili porodičnu prijateljicu, kojoj ću uvek biti najlepša i koja bi za cilj svog bivstvovanja imala da mi nađe dobrog, pametnog, i bogatog muža 😀😁
No, za razliku od gospođica Dašvud, ja sam mogla i jesam svoje stvorila sama. Te sam bila blagoslovena činjenicom da si mogu priuštiti da muža tražim po principu “želim nekoga sa kim ću podeliti taj svoj uspeh”. Po drugoj strani, sreća se osmehnula Dašvud devojkama te je po cele dane na njihovoj udaji radila dobra gospođa Dženings (bogata udovica, koja je udala obe svoje ćerke I sad nema pametnijeg posla nego da ženi i udaje ostatak sveta). Uvek je zdušno navijala za pukovnika Brandona, a za vreme epizode sa Vilobijem je bila politički korektna.
Za razliku od biografije Džejn Ostin, njene junakinje će imati sreće u ljubavi, mimo činjenice da su bile bez miraza. Ali sve sočne delove ostavljam vama da ih sami otkrijete…